Pratitelji zbivanja u vizualnim umjetnostima u Hrvatskoj još se mogu prisjetiti šoka kojeg je izazvao 33. zagrebački salon. Naime, 1998. je prvi puta u povijesti te vodeće izložbene manifestacije u Hrvatskoj odabran jedan samostalni kurator, tada je to bio slovenski kritičar Igor Zabel, angažiran da sačini svoju autorsku selekciju tekuće umjetničke produkcije. Revijalna atmosfera Salona time je revidirana u konzistentniji i kritički artikuliran projekt, a često neujednačena kvaliteta radova trebala je ustupiti mjesto autorskom čitanju i interpretaciji aktualnih tendencija u hrvatskoj umjetnosti. Nakon prijelaznog arhitektonskog Salona iz 2000., na kojem je znatno smanjen broj izlagača, ali i dalje s timskim žirijem, tri posljednja izdanja Salona arhitekture Udruženje hrvatskih arhitekata povjerilo je uglednim europskim kritičarima i teoretičarima: Stefanu Boeriju, Manuelu Gausi, a ove godine nizozemskom kritičaru arhitekture Hansu Ibelingsu, najpoznatijem kao osnivaču i uredniku časopisa A10, koji je posvećen praćenju manje eksponiranih arhitektonskih sredina i praksi.